Sadržaj
Kad sam prvi put ušla u prazan lokal na Kozali, vidjela sam samo bijele zidove, stari pod i jedan veliki prozor. Ali vidjela sam i nešto drugo: priliku da napravim prostor koji će svakom klijentu, čim uđe, pokazati kako razmišljam o interijeru.
Studio je za dizajnera ono što je kuhinja za kuhara. Možete pričati o toplini, proporcijama i svjetlu koliko hoćete, ali kad netko sjedne na vaš kauč i osjeti to na sebi, riječi više nisu potrebne.
Zid koji je odredio sve ostalo
Prva odluka bio je David. Michelangelov David je za mene simbol proporcije, strpljenja i ideje da se iz sirovog bloka može izvući nešto savršeno, što je, u malom, upravo ono što radimo s prostorom. Mural preko cijelog zida postavio je ton: monokromno, mirno, klasično.
Sve što je došlo poslije moralo je s njim razgovarati. Smeđi kauč od mikrovlakana, jastuci u bež i karamel tonovima, stolić od mikrocementa, ništa ne smije nadglasati zid, ali sve mora izgledati kao da je oduvijek tu.
Svjetlo u tri sloja
Rasvjeta je bila najveći tehnički izazov. Lokal ima jedan veliki prozor s jugozapadne strane, pa popodne dobiva prekrasno, ali vrlo usmjereno svjetlo. Trebalo mi je nešto što će ujutro i zimi nadoknaditi taj manjak, a navečer stvoriti ugođaj.
- Opća rasvjeta: crne šinske spot-svjetiljke koje se mogu usmjeriti prema zidu, stolu ili biljkama, ovisno o tome što taj dan radimo.
- Radna rasvjeta: tri prstenasta LED tijela iznad stola s 3000 K toplinom, dovoljno jaka za rad s uzorcima materijala.
- Ambijentalna rasvjeta: mala stolna lampa uz kauč i svijeće za sastanke koji se odulje.
Prstenovi su namjerno različitih promjera i visina. Kad se gledaju iz ulaza, tvore neku vrstu „zviježđa“ koje vodi pogled prema stolu, a upravo tamo želim da klijent sjedne.
Stol za koji se sjeda, a ne stoji
Središte studija je visoki stol od mikrocementa s barskim stolicama u orahu. Odabrala sam visoki stol umjesto klasičnog uredskog iz jednostavnog razloga: kad zajedno gledamo nacrte, želim da smo na istoj visini i da se svi možemo nagnuti nad projekt. To mijenja dinamiku razgovora, više nema „dizajnera iza stola“ i „klijenta ispred“.
Mramorni stupovi i lukovi
Lukovi su stari trik za mekšanje prostora, a mramorne pilastre uz njih dodaju dozu klasike koja se rimuje s Davidom. Nisu strukturalni, to su gipsani elementi obloženi mramornom folijom, što je odlična opcija kad želite luksuzan dojam bez luksuznog troška.
Prozor koji radi za nas
Veliki izlog dobio je plisirane zavjese s uzorkom naših spirala i kontakt-podacima. Preko dana propušta meko svjetlo, a navečer se s ulice vidi kao topla, osvijetljena kutija. Ispod prozora je crna polica s biljkama, orhideje, spatifilum i fikus koji su, priznajem, najzahtjevniji „klijenti“ u studiju.
Studio nije izlog namještaja. To je prostor u kojem klijent treba osjetiti da može disati, i da ćemo se razumjeti.
Što bih danas napravila drukčije
Iskreno? Ne puno. Možda bih odmah stavila akustične panele na strop, u prostoru s puno tvrdih površina razgovor zna odjekivati. To je na popisu za ovu zimu. Ali osnovna ideja, da studio bude iskren primjer onoga što nudim, pokazala se točnom: većina klijenata nakon prvog sastanka kaže „želimo da nam stan ima ovakav osjećaj“. A to je najbolji mogući brief.
Ako ste u Rijeci, svratite. Kava je uvijek topla, a David ne komentira vaše ideje, ja hoću, ali s puno ljubavi.
Dizajnerica interijera i osnivačica studija D VISUAL u Rijeci. Piše o prostoru, materijalima i procesu uređenja, iz prve ruke.
